Kao "NUEVO ESTREMANDURA" plovila je pod španjolskom zastavom. Pod francuskom zastavom, plovila je kao "VILLE DE NEMOURS". Svoj put, kao talijanski brod, završila je u noći 14. siječnja 1914. godine na morskom dnu, ispred creskog rta Pečenj kao "LINA". Mnogo godina bila je samo "neka olupina" za koju su ribarima zapinjale mreže, sve do 1978. kada je grupa ronilaca zaronila i otkrila o čemu se radi.
Justros vrijeme nije baš obećavalo, ali smo svjedno krenuli brodom iz Mošćeničke Drage, zajedno sa još nekolicinom ronilaca iz Zagreba. Kiša i jugo činili su nam se kao nepremostiva prepreka, ali smo nakon otprilike dva sata plovidbe, ipak stigli do rta Pecenj, te se po južini usidrili i zaronili u plavo ususret staroj dami.
Tijekom zarona na jednu od najposjećenijih olupina Jadrana, najprije smo ugledali prepoznatljivi pramac nekadašnjeg parobroda, a potom se razmilili po (željeznim) ostacima palube, čiji su drveni djelovi odavno istrunuli. Lako smo prošli kroz teretni prostor, prošli pokraj uspravnog prednjeg jarbola i glavnog kotla te parnog stroja.
Tijekom zarona vidljivost je bila vrlo dobra i poseban je osjećaj kad se pogledom može obuhvatiti veliki dio olupine. Lina nam je pokazala svu raskoš biljnog i životinjskog svijeta koje je na njoj našlo svoj dom. Osim čuvara svake olupine – ugora, tu su se nastanile kavale, picevi, škarpinice, pišmoji i menule, te mnogo drugih malih riba.
Nakon razgledavanja olupine, nismo izronili odmah na površinu, već smo po dnu nastavili prema stijenama i špilji na obali, gdje smo kroz razgledavanje špilje i prolaskom kroz stijenu obavili sigurnosni zastanak, ukrcali se na brod i krenuli prema obali.