San svakog ronioca je zaroniti u čarobno austrijsko jezero koje nastaje zbog toljenja snijega, a onda ubrzo i nestane , no malo tko zna da takvo jezero imamo i mi. Povremeno. Jezero Ponikve kao prirodni fenomen poznato je po brzom nastajanju i nestajanju. Poslije jakih kiša dolina ispod sela Ponikve ispuni se vodom koja ne može otjecati jednakom brzinom kroz kraško podzemlje i tako nastalo jezero traje desetak dana. Zato ga i popularno zovu jezero koga malo je, malo ni.
Ovaj prirodni fenomen privlači članove KPD INA Kostrena, koji uprkos relativno hladnoj vodi (+8C) zaranjaju među potopljene krošnje drveća, cvijetne livade i vrtače okružene suhozidima. Poseban je to doživljaj, kad bez ikakvih problema i strahova sjedaš na najviše grane stabala, na koja se inače teško možeš popeti u normalnim uvjetima, kad umjesto šetnje cvijetnim livadama lagano lebdiš iznad njih i s lakoćom prelaziš preko suhozida.
Tako je i ove godine nemali broj članova, usprkos hladnom i kišovitom vremenu, toplu odječu ostavio u automobilima i u ronilačkim odjelima krenuo prema novonastalom jezeru. Neobičan osjećaj koračanja po planinarskoj stazici u sve dublju vodu uskoro je zamijenio osječaj oduševljenja i sva briga oko "hladne vode"i kako ćemo naći put natrag je nestala. Kako bi nam cijelo iskustvo bilo lakše i sigurno, uz nas su bili DVD ? kojima se zahvaljujemo jer su nam priskočili u pomoć i tešku opremu prevezli od parkirališta, preko (za obične automobile) nezavidnog šumskog puteljka do mjesta zarona.
Isto tako, zahvaljujemo se i ekipi iz HBOT KBC-a Rijeka koji su bili cijelo vrijeme našeg zarona u pripravnosti za slučaj da netko postane "preoduševljen".
