Nikada vrijeme nije sporije prolazilo nego za vrijeme "lockdowna" niti smo toliko dugo bili "na suhom", ali kao i svi pridržavali smo se pravila i listanjem albuma prisječali se nekih boljih dana. No, kako ništa ne traje vječno, iako se tako činilo, konačno smo opet mogli svom moru u posjet, naravno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera.
Tako smo za prvi zaron nakon dužeg perioda prisilne pauze, odabrali bližu lokaciju, i to uvalu Pesja na otoku Krku. Destinacija je vrlo lako dostupna i pogodna za sve ronilačke kategorije, a postoje i dva smjera u kojima se može roniti, a mi smo ovog puta odabrali onaj uz sjevernu stranu uvale.
Nismo milisli da ćemo se toliko veseliti mirisu neoprena i uvlačenju u odjela, ali već prvi kontakt sa morem i zaboravljamo koliko nas dugo "nije bilo". Vidljivost izvrsna, struja zanemariva i vraćamo se u svoje podmorje napuniti baterije.
A ono nas je dočekalo raširenih ruku i u jednom zaronu uspjeli smo vidjeti sve što smo željeli i više od toga. Od djelova stare keramike, cijelih amfora, do predivnog živog morskog svijeta u obliku morskog zečića, morskog konjića i ostalih bića kojima se uvijek toliko veselimo, a ovoga puta posebno. Stvarno se strpljenje (pa makar i prisilno) isplatilo.
